ùprijēti
ùprijēti () svrš. 〈prez. ȕprēm, pril. pr. -ēvši, imp. ùpri, prid. rad. ȕpro〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uprijeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uprem |
| 2. | upreš |
| 3. | upre |
| množina | |
| 1. | upremo |
| 2. | uprete |
| 3. | upru |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | uprijet ću |
| 2. | uprijet ćeš |
| 3. | uprijet će |
| množina | |
| 1. | uprijet ćemo |
| 2. | uprijet ćete |
| 3. | uprijet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | uprijeh |
| 2. | uprije |
| 3. | uprije |
| množina | |
| 1. | uprijesmo |
| 2. | uprijeste |
| 3. | upriješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | upro sam |
| 2. | upro si |
| 3. | upro je |
| množina | |
| 1. | uprli smo |
| 2. | uprli ste |
| 3. | uprli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam upro |
| 2. | bio si upro |
| 3. | bio je upro |
| množina | |
| 1. | bili smo uprli |
| 2. | bili ste uprli |
| 3. | bili su uprli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | upri |
| množina | |
| 1. | uprimo |
| 2. | uprite |
| glagolski prilog prošli | |
| uprijevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| upro, uprla, uprlo | |
| uprli, uprle, uprla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| uprt, uprta, uprto | |
| uprti, uprte, uprta | |
Definicija
| 1. | a. snažno pritisnuti (rukom ili prstom) b. pokazivati odrješito [uprijeti prstom u koga] |
| 2. | napregnuti (snagu); zapeti |
Etimologija
✧ u- + prasl. *perti: udarati (rus. perét')
