umotávati
umotávati nesvrš. 〈prez. umòtāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
umotavati | |
prezent | |
jednina | |
1. | umotavam |
2. | umotavaš |
3. | umotava |
množina | |
1. | umotavamo |
2. | umotavate |
3. | umotavaju |
futur | |
jednina | |
1. | umotavat ću |
2. | umotavat ćeš |
3. | umotavat će |
množina | |
1. | umotavat ćemo |
2. | umotavat ćete |
3. | umotavat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | umotavah |
2. | umotavaše |
3. | umotavaše |
množina | |
1. | umotavasmo |
2. | umotavaste |
3. | umotavahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | umotavao sam |
2. | umotavao si |
3. | umotavao je |
množina | |
1. | umotavali smo |
2. | umotavali ste |
3. | umotavali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam umotavao |
2. | bio si umotavao |
3. | bio je umotavao |
množina | |
1. | bili smo umotavali |
2. | bili ste umotavali |
3. | bili su umotavali |
imperativ | |
jednina | |
2. | umotavaj |
množina | |
1. | umotavajmo |
2. | umotavajte |
glagolski prilog sadašnji | |
umotavajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
umotavao, umotavala, umotavalo | |
umotavali, umotavale, umotavala | |
glagolski pridjev pasivni | |
umotavan, umotavana, umotavano | |
umotavani, umotavane, umotavana |