umòtati
umòtati (što, se) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ȕmotān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
umotati | |
prezent | |
jednina | |
1. | umotam |
2. | umotaš |
3. | umota |
množina | |
1. | umotamo |
2. | umotate |
3. | umotaju |
futur | |
jednina | |
1. | umotat ću |
2. | umotat ćeš |
3. | umotat će |
množina | |
1. | umotat ćemo |
2. | umotat ćete |
3. | umotat će |
aorist | |
jednina | |
1. | umotah |
2. | umota |
3. | umota |
množina | |
1. | umotasmo |
2. | umotaste |
3. | umotaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | umotao sam |
2. | umotao si |
3. | umotao je |
množina | |
1. | umotali smo |
2. | umotali ste |
3. | umotali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam umotao |
2. | bio si umotao |
3. | bio je umotao |
množina | |
1. | bili smo umotali |
2. | bili ste umotali |
3. | bili su umotali |
imperativ | |
jednina | |
2. | umotaj |
množina | |
1. | umotajmo |
2. | umotajte |
glagolski prilog prošli | |
umotavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
umotao, umotala, umotalo | |
umotali, umotale, umotala | |
glagolski pridjev pasivni | |
umotan, umotana, umotano | |
umotani, umotane, umotana |