umanjívati
umanjívati (što, se) nesvrš. 〈prez. umànjujēm, pril. sad. umànjujūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
umanjivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | umanjujem |
2. | umanjuješ |
3. | umanjuje |
množina | |
1. | umanjujemo |
2. | umanjujete |
3. | umanjuju |
futur | |
jednina | |
1. | umanjivat ću |
2. | umanjivat ćeš |
3. | umanjivat će |
množina | |
1. | umanjivat ćemo |
2. | umanjivat ćete |
3. | umanjivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | umanjivah |
2. | umanjivaše |
3. | umanjivaše |
množina | |
1. | umanjivasmo |
2. | umanjivaste |
3. | umanjivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | umanjivao sam |
2. | umanjivao si |
3. | umanjivao je |
množina | |
1. | umanjivali smo |
2. | umanjivali ste |
3. | umanjivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam umanjivao |
2. | bio si umanjivao |
3. | bio je umanjivao |
množina | |
1. | bili smo umanjivali |
2. | bili ste umanjivali |
3. | bili su umanjivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | umanjuj |
množina | |
1. | umanjujmo |
2. | umanjujte |
glagolski prilog sadašnji | |
umanjujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
umanjivao, umanjivala, umanjivalo | |
umanjivali, umanjivale, umanjivala | |
glagolski pridjev pasivni | |
umanjivan, umanjivana, umanjivano | |
umanjivani, umanjivane, umanjivana |