ukrštávati
ukrštávati (što, se) nesvrš. 〈prez. ukẕštāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ukrštavati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ukrštavam |
2. | ukrštavaš |
3. | ukrštava |
množina | |
1. | ukrštavamo |
2. | ukrštavate |
3. | ukrštavaju |
futur | |
jednina | |
1. | ukrštavat ću |
2. | ukrštavat ćeš |
3. | ukrštavat će |
množina | |
1. | ukrštavat ćemo |
2. | ukrštavat ćete |
3. | ukrštavat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | ukrštavah |
2. | ukrštavaše |
3. | ukrštavaše |
množina | |
1. | ukrštavasmo |
2. | ukrštavaste |
3. | ukrštavahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | ukrštavao sam |
2. | ukrštavao si |
3. | ukrštavao je |
množina | |
1. | ukrštavali smo |
2. | ukrštavali ste |
3. | ukrštavali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ukrštavao |
2. | bio si ukrštavao |
3. | bio je ukrštavao |
množina | |
1. | bili smo ukrštavali |
2. | bili ste ukrštavali |
3. | bili su ukrštavali |
imperativ | |
jednina | |
2. | ukrštavaj |
množina | |
1. | ukrštavajmo |
2. | ukrštavajte |
glagolski prilog sadašnji | |
ukrštavajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
ukrštavao, ukrštavala, ukrštavalo | |
ukrštavali, ukrštavale, ukrštavala | |
glagolski pridjev pasivni | |
ukrštavan, ukrštavana, ukrštavano | |
ukrštavani, ukrštavane, ukrštavana |