ukršćívati
ukršćívati (što, se) nesvrš. 〈prez. ukẕšćujēm, pril. sad. ukẕšćujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ukršćivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ukršćujem |
| 2. | ukršćuješ |
| 3. | ukršćuje |
| množina | |
| 1. | ukršćujemo |
| 2. | ukršćujete |
| 3. | ukršćuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ukršćivat ću |
| 2. | ukršćivat ćeš |
| 3. | ukršćivat će |
| množina | |
| 1. | ukršćivat ćemo |
| 2. | ukršćivat ćete |
| 3. | ukršćivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ukršćivah |
| 2. | ukršćivaše |
| 3. | ukršćivaše |
| množina | |
| 1. | ukršćivasmo |
| 2. | ukršćivaste |
| 3. | ukršćivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ukršćivao sam |
| 2. | ukršćivao si |
| 3. | ukršćivao je |
| množina | |
| 1. | ukršćivali smo |
| 2. | ukršćivali ste |
| 3. | ukršćivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ukršćivao |
| 2. | bio si ukršćivao |
| 3. | bio je ukršćivao |
| množina | |
| 1. | bili smo ukršćivali |
| 2. | bili ste ukršćivali |
| 3. | bili su ukršćivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ukršćuj |
| množina | |
| 1. | ukršćujmo |
| 2. | ukršćujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ukršćujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ukršćivao, ukršćivala, ukršćivalo | |
| ukršćivali, ukršćivale, ukršćivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ukršćivan, ukršćivana, ukršćivano | |
| ukršćivani, ukršćivane, ukršćivana | |
Etimologija
✧ vidi ukẕstiti
