ukrcávati
ukrcávati (što, se) nesvrš. 〈prez. ukẕcāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ukrcavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ukrcavam |
| 2. | ukrcavaš |
| 3. | ukrcava |
| množina | |
| 1. | ukrcavamo |
| 2. | ukrcavate |
| 3. | ukrcavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ukrcavat ću |
| 2. | ukrcavat ćeš |
| 3. | ukrcavat će |
| množina | |
| 1. | ukrcavat ćemo |
| 2. | ukrcavat ćete |
| 3. | ukrcavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ukrcavah |
| 2. | ukrcavaše |
| 3. | ukrcavaše |
| množina | |
| 1. | ukrcavasmo |
| 2. | ukrcavaste |
| 3. | ukrcavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ukrcavao sam |
| 2. | ukrcavao si |
| 3. | ukrcavao je |
| množina | |
| 1. | ukrcavali smo |
| 2. | ukrcavali ste |
| 3. | ukrcavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ukrcavao |
| 2. | bio si ukrcavao |
| 3. | bio je ukrcavao |
| množina | |
| 1. | bili smo ukrcavali |
| 2. | bili ste ukrcavali |
| 3. | bili su ukrcavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ukrcavaj |
| množina | |
| 1. | ukrcavajmo |
| 2. | ukrcavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ukrcavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ukrcavao, ukrcavala, ukrcavalo | |
| ukrcavali, ukrcavale, ukrcavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ukrcavan, ukrcavana, ukrcavano | |
| ukrcavani, ukrcavane, ukrcavana | |
Etimologija
✧ vidi ukẕcati
