ukẕcati
ukẕcati (se) svrš. 〈prez. -ām (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. ȕkrcān, gl. im. ukrcánje〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ukrcati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ukrcam |
| 2. | ukrcaš |
| 3. | ukrca |
| množina | |
| 1. | ukrcamo |
| 2. | ukrcate |
| 3. | ukrcaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ukrcat ću |
| 2. | ukrcat ćeš |
| 3. | ukrcat će |
| množina | |
| 1. | ukrcat ćemo |
| 2. | ukrcat ćete |
| 3. | ukrcat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ukrcah |
| 2. | ukrca |
| 3. | ukrca |
| množina | |
| 1. | ukrcasmo |
| 2. | ukrcaste |
| 3. | ukrcaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ukrcao sam |
| 2. | ukrcao si |
| 3. | ukrcao je |
| množina | |
| 1. | ukrcali smo |
| 2. | ukrcali ste |
| 3. | ukrcali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ukrcao |
| 2. | bio si ukrcao |
| 3. | bio je ukrcao |
| množina | |
| 1. | bili smo ukrcali |
| 2. | bili ste ukrcali |
| 3. | bili su ukrcali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ukrcaj |
| množina | |
| 1. | ukrcajmo |
| 2. | ukrcajte |
| glagolski prilog prošli | |
| ukrcavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ukrcao, ukrcala, ukrcalo | |
| ukrcali, ukrcale, ukrcala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ukrcan, ukrcana, ukrcano | |
| ukrcani, ukrcane, ukrcana | |
Definicija
| 1. | (što) smjestiti putnike i robu u brod |
| 2. | (se) a. ući, popeti se u prijevozno sredstvo b. pom. otići na brod, baviti se poslom pomorca c. žarg. ubaciti se spretno u povoljan posao, na dobro radno mjesto |
Etimologija
✧ u- + v. kẕcati
