uračùnati
uračùnati (što, koga) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ȕračunāt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uračunati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uračunam |
| 2. | uračunaš |
| 3. | uračuna |
| množina | |
| 1. | uračunamo |
| 2. | uračunate |
| 3. | uračunaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | uračunat ću |
| 2. | uračunat ćeš |
| 3. | uračunat će |
| množina | |
| 1. | uračunat ćemo |
| 2. | uračunat ćete |
| 3. | uračunat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | uračunah |
| 2. | uračuna |
| 3. | uračuna |
| množina | |
| 1. | uračunasmo |
| 2. | uračunaste |
| 3. | uračunaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | uračunao sam |
| 2. | uračunao si |
| 3. | uračunao je |
| množina | |
| 1. | uračunali smo |
| 2. | uračunali ste |
| 3. | uračunali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam uračunao |
| 2. | bio si uračunao |
| 3. | bio je uračunao |
| množina | |
| 1. | bili smo uračunali |
| 2. | bili ste uračunali |
| 3. | bili su uračunali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | uračunaj |
| množina | |
| 1. | uračunajmo |
| 2. | uračunajte |
| glagolski prilog prošli | |
| uračunavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| uračunao, uračunala, uračunalo | |
| uračunali, uračunale, uračunala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| uračunat, uračunata, uračunato | |
| uračunati, uračunate, uračunata | |
Definicija
| 1. | unijeti u račun, u rezultat računske radnje; ubrojiti |
| 2. | uzeti u obzir |
