račùnati
račùnati () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
računati | |
prezent | |
jednina | |
1. | računam |
2. | računaš |
3. | računa |
množina | |
1. | računamo |
2. | računate |
3. | računaju |
futur | |
jednina | |
1. | računat ću |
2. | računat ćeš |
3. | računat će |
množina | |
1. | računat ćemo |
2. | računat ćete |
3. | računat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | računah |
2. | računaše |
3. | računaše |
množina | |
1. | računasmo |
2. | računaste |
3. | računahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | računao sam |
2. | računao si |
3. | računao je |
množina | |
1. | računali smo |
2. | računali ste |
3. | računali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam računao |
2. | bio si računao |
3. | bio je računao |
množina | |
1. | bili smo računali |
2. | bili ste računali |
3. | bili su računali |
imperativ | |
jednina | |
2. | računaj |
množina | |
1. | računajmo |
2. | računajte |
glagolski prilog sadašnji | |
računajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
računao, računala, računalo | |
računali, računale, računala | |
glagolski pridjev pasivni | |
računan, računana, računano | |
računani, računane, računana |
1. | utvrđivati, određivati pomoću računa, obavljati računsku radnju, izvoditi račun; izračunavati |
2. | procjenjivati, određivati cijenu; cijeniti |
3. | razg. prebirati u mislima; smišljati, ispitivati [kao računam bolje mi je sutra ustati ranije] |
4. | namjeravati, planirati [računati s kim, s čim imati u vidu koga ili što, uzimati u obzir] |
5. | (da) nadati se [računam da ćeš doći] |