ùprtiti
ùprtiti svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùprćen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uprtiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uprtim |
| 2. | uprtiš |
| 3. | uprti |
| množina | |
| 1. | uprtimo |
| 2. | uprtite |
| 3. | uprte |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | uprtit ću |
| 2. | uprtit ćeš |
| 3. | uprtit će |
| množina | |
| 1. | uprtit ćemo |
| 2. | uprtit ćete |
| 3. | uprtit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | uprtih |
| 2. | uprti |
| 3. | uprti |
| množina | |
| 1. | uprtismo |
| 2. | uprtiste |
| 3. | uprtiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | uprtio sam |
| 2. | uprtio si |
| 3. | uprtio je |
| množina | |
| 1. | uprtili smo |
| 2. | uprtili ste |
| 3. | uprtili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam uprtio |
| 2. | bio si uprtio |
| 3. | bio je uprtio |
| množina | |
| 1. | bili smo uprtili |
| 2. | bili ste uprtili |
| 3. | bili su uprtili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | uprti |
| množina | |
| 1. | uprtimo |
| 2. | uprtite |
| glagolski prilog prošli | |
| uprtivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| uprtio, uprtila, uprtilo | |
| uprtili, uprtile, uprtila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| uprćen, uprćena, uprćeno | |
| uprćeni, uprćene, uprćena | |
Definicija
| 1. | (što) uzeti na leđa; naprtiti |
| 2. | (se) uzeti teret na leđa, biti pod uprtom |
Etimologija
✧ u- + v. prtiti1
