pȑtiti1
pȑtiti1 (koga, što) nesvrš. 〈prez. pȑtīm, pril. sad. pȑtēći, gl. im. pȑćēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
prtiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | prtim |
2. | prtiš |
3. | prti |
množina | |
1. | prtimo |
2. | prtite |
3. | prte |
futur | |
jednina | |
1. | prtit ću |
2. | prtit ćeš |
3. | prtit će |
množina | |
1. | prtit ćemo |
2. | prtit ćete |
3. | prtit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | prćah |
2. | prćaše |
3. | prćaše |
množina | |
1. | prćasmo |
2. | prćaste |
3. | prćahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | prtio sam |
2. | prtio si |
3. | prtio je |
množina | |
1. | prtili smo |
2. | prtili ste |
3. | prtili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam prtio |
2. | bio si prtio |
3. | bio je prtio |
množina | |
1. | bili smo prtili |
2. | bili ste prtili |
3. | bili su prtili |
imperativ | |
jednina | |
2. | prti |
množina | |
1. | prtimo |
2. | prtite |
glagolski prilog sadašnji | |
prteći | |
glagolski pridjev aktivni | |
prtio, prtila, prtilo | |
prtili, prtile, prtila | |
glagolski pridjev pasivni | |
prćen, prćena, prćeno | |
prćeni, prćene, prćena |
1. | a. dizati, tovariti na leđa da se ponese b. pren. stavljati, uzimati na sebe neugodan ili nepotreban zadatak, obvezati se na što |
2. | nositi na leđima |