ùgnati
ùgnati (što, koga u što) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ȕgnān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ugnati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ugnam |
| 2. | ugnaš |
| 3. | ugna |
| množina | |
| 1. | ugnamo |
| 2. | ugnate |
| 3. | ugnaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ugnat ću |
| 2. | ugnat ćeš |
| 3. | ugnat će |
| množina | |
| 1. | ugnat ćemo |
| 2. | ugnat ćete |
| 3. | ugnat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ugnah |
| 2. | ugna |
| 3. | ugna |
| množina | |
| 1. | ugnasmo |
| 2. | ugnaste |
| 3. | ugnaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ugnao sam |
| 2. | ugnao si |
| 3. | ugnao je |
| množina | |
| 1. | ugnali smo |
| 2. | ugnali ste |
| 3. | ugnali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ugnao |
| 2. | bio si ugnao |
| 3. | bio je ugnao |
| množina | |
| 1. | bili smo ugnali |
| 2. | bili ste ugnali |
| 3. | bili su ugnali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ugnaj |
| množina | |
| 1. | ugnajmo |
| 2. | ugnajte |
| glagolski prilog prošli | |
| ugnavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ugnao, ugnala, ugnalo | |
| ugnali, ugnale, ugnala | |
Definicija
goneći dovesti (stoku u tor ili staju); utjerati
Etimologija
✧ u- + v. goniti
