ugnjáviti
ugnjáviti (koga) svrš. 〈prez. ùgnjāvīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùgnjāvljen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ugnjaviti | |
prezent | |
jednina | |
1. | ugnjavim |
2. | ugnjaviš |
3. | ugnjavi |
množina | |
1. | ugnjavimo |
2. | ugnjavite |
3. | ugnjave |
futur | |
jednina | |
1. | ugnjavit ću |
2. | ugnjavit ćeš |
3. | ugnjavit će |
množina | |
1. | ugnjavit ćemo |
2. | ugnjavit ćete |
3. | ugnjavit će |
aorist | |
jednina | |
1. | ugnjavih |
2. | ugnjavi |
3. | ugnjavi |
množina | |
1. | ugnjavismo |
2. | ugnjaviste |
3. | ugnjaviše |
perfekt | |
jednina | |
1. | ugnjavio sam |
2. | ugnjavio si |
3. | ugnjavio je |
množina | |
1. | ugnjavili smo |
2. | ugnjavili ste |
3. | ugnjavili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ugnjavio |
2. | bio si ugnjavio |
3. | bio je ugnjavio |
množina | |
1. | bili smo ugnjavili |
2. | bili ste ugnjavili |
3. | bili su ugnjavili |
imperativ | |
jednina | |
2. | ugnjavi |
množina | |
1. | ugnjavimo |
2. | ugnjavite |
glagolski prilog prošli | |
ugnjavivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
ugnjavio, ugnjavila, ugnjavilo | |
ugnjavili, ugnjavile, ugnjavila | |
glagolski pridjev pasivni | |
ugnjavljen, ugnjavljena, ugnjavljeno | |
ugnjavljeni, ugnjavljene, ugnjavljena |