ugànuti
ugànuti (što) svrš. 〈prez. ùganēm, pril. pr. -ūvši, prid. trp. ùganūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uganuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uganem |
| 2. | uganeš |
| 3. | ugane |
| množina | |
| 1. | uganemo |
| 2. | uganete |
| 3. | uganu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | uganut ću |
| 2. | uganut ćeš |
| 3. | uganut će |
| množina | |
| 1. | uganut ćemo |
| 2. | uganut ćete |
| 3. | uganut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | uganuh |
| 2. | uganu |
| 3. | uganu |
| množina | |
| 1. | uganusmo |
| 2. | uganuste |
| 3. | uganuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | uganuo sam |
| 2. | uganuo si |
| 3. | uganuo je |
| množina | |
| 1. | uganuli smo |
| 2. | uganuli ste |
| 3. | uganuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam uganuo |
| 2. | bio si uganuo |
| 3. | bio je uganuo |
| množina | |
| 1. | bili smo uganuli |
| 2. | bili ste uganuli |
| 3. | bili su uganuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ugani |
| množina | |
| 1. | uganimo |
| 2. | uganite |
| glagolski prilog prošli | |
| uganuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| uganuo, uganula, uganulo | |
| uganuli, uganule, uganula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| uganut, uganuta, uganuto | |
| uganuti, uganute, uganuta | |
Definicija
ozlijediti nogu ili ruku prekomjernim napinjanjem zgloba, istezanjem zglobnih tetiva; iskrenuti zglob
Etimologija
✧ u- + v. ganuti
