ugovárati
ugovárati (što) nesvrš. 〈prez. ugòvārām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ugovarati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ugovaram |
2. | ugovaraš |
3. | ugovara |
množina | |
1. | ugovaramo |
2. | ugovarate |
3. | ugovaraju |
futur | |
jednina | |
1. | ugovarat ću |
2. | ugovarat ćeš |
3. | ugovarat će |
množina | |
1. | ugovarat ćemo |
2. | ugovarat ćete |
3. | ugovarat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | ugovarah |
2. | ugovaraše |
3. | ugovaraše |
množina | |
1. | ugovarasmo |
2. | ugovaraste |
3. | ugovarahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | ugovarao sam |
2. | ugovarao si |
3. | ugovarao je |
množina | |
1. | ugovarali smo |
2. | ugovarali ste |
3. | ugovarali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ugovarao |
2. | bio si ugovarao |
3. | bio je ugovarao |
množina | |
1. | bili smo ugovarali |
2. | bili ste ugovarali |
3. | bili su ugovarali |
imperativ | |
jednina | |
2. | ugovaraj |
množina | |
1. | ugovarajmo |
2. | ugovarajte |
glagolski prilog sadašnji | |
ugovarajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
ugovarao, ugovarala, ugovaralo | |
ugovarali, ugovarale, ugovarala | |
glagolski pridjev pasivni | |
ugovaran, ugovarana, ugovarano | |
ugovarani, ugovarane, ugovarana |