ugovòriti
ugovòriti (što) svrš. 〈prez. ugòvorīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ugòvoren〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ugovoriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ugovorim |
| 2. | ugovoriš |
| 3. | ugovori |
| množina | |
| 1. | ugovorimo |
| 2. | ugovorite |
| 3. | ugovore |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ugovorit ću |
| 2. | ugovorit ćeš |
| 3. | ugovorit će |
| množina | |
| 1. | ugovorit ćemo |
| 2. | ugovorit ćete |
| 3. | ugovorit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ugovorih |
| 2. | ugovori |
| 3. | ugovori |
| množina | |
| 1. | ugovorismo |
| 2. | ugovoriste |
| 3. | ugovoriše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ugovorio sam |
| 2. | ugovorio si |
| 3. | ugovorio je |
| množina | |
| 1. | ugovorili smo |
| 2. | ugovorili ste |
| 3. | ugovorili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ugovorio |
| 2. | bio si ugovorio |
| 3. | bio je ugovorio |
| množina | |
| 1. | bili smo ugovorili |
| 2. | bili ste ugovorili |
| 3. | bili su ugovorili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ugovori |
| množina | |
| 1. | ugovorimo |
| 2. | ugovorite |
| glagolski prilog prošli | |
| ugovorivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ugovorio, ugovorila, ugovorilo | |
| ugovorili, ugovorile, ugovorila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ugovoren, ugovorena, ugovoreno | |
| ugovoreni, ugovorene, ugovorena | |
Definicija
sporazumno odrediti; dogovoriti se, utvrditi, uglaviti
Etimologija
✧ vidi ȕgovōr
