ugnjetávati
ugnjetávati (koga, što) nesvrš. 〈prez. ugnjètāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ugnjetavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ugnjetavam |
| 2. | ugnjetavaš |
| 3. | ugnjetava |
| množina | |
| 1. | ugnjetavamo |
| 2. | ugnjetavate |
| 3. | ugnjetavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ugnjetavat ću |
| 2. | ugnjetavat ćeš |
| 3. | ugnjetavat će |
| množina | |
| 1. | ugnjetavat ćemo |
| 2. | ugnjetavat ćete |
| 3. | ugnjetavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ugnjetavah |
| 2. | ugnjetavaše |
| 3. | ugnjetavaše |
| množina | |
| 1. | ugnjetavasmo |
| 2. | ugnjetavaste |
| 3. | ugnjetavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ugnjetavao sam |
| 2. | ugnjetavao si |
| 3. | ugnjetavao je |
| množina | |
| 1. | ugnjetavali smo |
| 2. | ugnjetavali ste |
| 3. | ugnjetavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ugnjetavao |
| 2. | bio si ugnjetavao |
| 3. | bio je ugnjetavao |
| množina | |
| 1. | bili smo ugnjetavali |
| 2. | bili ste ugnjetavali |
| 3. | bili su ugnjetavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ugnjetavaj |
| množina | |
| 1. | ugnjetavajmo |
| 2. | ugnjetavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ugnjetavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ugnjetavao, ugnjetavala, ugnjetavalo | |
| ugnjetavali, ugnjetavale, ugnjetavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ugnjetavan, ugnjetavana, ugnjetavano | |
| ugnjetavani, ugnjetavane, ugnjetavana | |
Definicija
izrabljivati, tlačiti
Etimologija
✧ vidi ugnjéčiti
