udomáćiti
udomáćiti (se) svrš. 〈prez. udòmāćīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. udòmāćen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
udomaćiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | udomaćim |
2. | udomaćiš |
3. | udomaći |
množina | |
1. | udomaćimo |
2. | udomaćite |
3. | udomaće |
futur | |
jednina | |
1. | udomaćit ću |
2. | udomaćit ćeš |
3. | udomaćit će |
množina | |
1. | udomaćit ćemo |
2. | udomaćit ćete |
3. | udomaćit će |
aorist | |
jednina | |
1. | udomaćih |
2. | udomaći |
3. | udomaći |
množina | |
1. | udomaćismo |
2. | udomaćiste |
3. | udomaćiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | udomaćio sam |
2. | udomaćio si |
3. | udomaćio je |
množina | |
1. | udomaćili smo |
2. | udomaćili ste |
3. | udomaćili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam udomaćio |
2. | bio si udomaćio |
3. | bio je udomaćio |
množina | |
1. | bili smo udomaćili |
2. | bili ste udomaćili |
3. | bili su udomaćili |
imperativ | |
jednina | |
2. | udomaći |
množina | |
1. | udomaćimo |
2. | udomaćite |
glagolski prilog prošli | |
udomaćivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
udomaćio, udomaćila, udomaćilo | |
udomaćili, udomaćile, udomaćila | |
glagolski pridjev pasivni | |
udomaćen, udomaćena, udomaćeno | |
udomaćeni, udomaćene, udomaćena |