udjeljívati
udjeljívati nesvrš. 〈prez. udjèljujēm, pril. sad. udjèljujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| udjeljivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | udjeljujem |
| 2. | udjeljuješ |
| 3. | udjeljuje |
| množina | |
| 1. | udjeljujemo |
| 2. | udjeljujete |
| 3. | udjeljuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | udjeljivat ću |
| 2. | udjeljivat ćeš |
| 3. | udjeljivat će |
| množina | |
| 1. | udjeljivat ćemo |
| 2. | udjeljivat ćete |
| 3. | udjeljivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | udjeljivah |
| 2. | udjeljivaše |
| 3. | udjeljivaše |
| množina | |
| 1. | udjeljivasmo |
| 2. | udjeljivaste |
| 3. | udjeljivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | udjeljivao sam |
| 2. | udjeljivao si |
| 3. | udjeljivao je |
| množina | |
| 1. | udjeljivali smo |
| 2. | udjeljivali ste |
| 3. | udjeljivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam udjeljivao |
| 2. | bio si udjeljivao |
| 3. | bio je udjeljivao |
| množina | |
| 1. | bili smo udjeljivali |
| 2. | bili ste udjeljivali |
| 3. | bili su udjeljivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | udjeljuj |
| množina | |
| 1. | udjeljujmo |
| 2. | udjeljujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| udjeljujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| udjeljivao, udjeljivala, udjeljivalo | |
| udjeljivali, udjeljivale, udjeljivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| udjeljivan, udjeljivana, udjeljivano | |
| udjeljivani, udjeljivane, udjeljivana | |
Etimologija
✧ vidi údio
