udijéliti
udijéliti (što) svrš. 〈prez. ùdijēlīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùdijēljen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
udijeliti | |
prezent | |
jednina | |
1. | udijelim |
2. | udijeliš |
3. | udijeli |
množina | |
1. | udijelimo |
2. | udijelite |
3. | udijele |
futur | |
jednina | |
1. | udijelit ću |
2. | udijelit ćeš |
3. | udijelit će |
množina | |
1. | udijelit ćemo |
2. | udijelit ćete |
3. | udijelit će |
aorist | |
jednina | |
1. | udijelih |
2. | udijeli |
3. | udijeli |
množina | |
1. | udijelismo |
2. | udijeliste |
3. | udijeliše |
perfekt | |
jednina | |
1. | udijelio sam |
2. | udijelio si |
3. | udijelio je |
množina | |
1. | udijelili smo |
2. | udijelili ste |
3. | udijelili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam udijelio |
2. | bio si udijelio |
3. | bio je udijelio |
množina | |
1. | bili smo udijelili |
2. | bili ste udijelili |
3. | bili su udijelili |
imperativ | |
jednina | |
2. | udijeli |
množina | |
1. | udijelimo |
2. | udijelite |
glagolski prilog prošli | |
udijelivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
udijelio, udijelila, udijelilo | |
udijelili, udijelile, udijelila | |
glagolski pridjev pasivni | |
udijeljen, udijeljena, udijeljeno | |
udijeljeni, udijeljene, udijeljena |