udijévati
udijévati (što, se) nesvrš. 〈prez. ùdijēvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
udijevati | |
prezent | |
jednina | |
1. | udijevam |
2. | udijevaš |
3. | udijeva |
množina | |
1. | udijevamo |
2. | udijevate |
3. | udijevaju |
futur | |
jednina | |
1. | udijevat ću |
2. | udijevat ćeš |
3. | udijevat će |
množina | |
1. | udijevat ćemo |
2. | udijevat ćete |
3. | udijevat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | udijevah |
2. | udijevaše |
3. | udijevaše |
množina | |
1. | udijevasmo |
2. | udijevaste |
3. | udijevahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | udijevao sam |
2. | udijevao si |
3. | udijevao je |
množina | |
1. | udijevali smo |
2. | udijevali ste |
3. | udijevali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam udijevao |
2. | bio si udijevao |
3. | bio je udijevao |
množina | |
1. | bili smo udijevali |
2. | bili ste udijevali |
3. | bili su udijevali |
imperativ | |
jednina | |
2. | udijevaj |
množina | |
1. | udijevajmo |
2. | udijevajte |
glagolski prilog sadašnji | |
udijevajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
udijevao, udijevala, udijevalo | |
udijevali, udijevale, udijevala | |
glagolski pridjev pasivni | |
udijevan, udijevana, udijevano | |
udijevani, udijevane, udijevana |