udebljávati
udebljávati (se) nesvrš. 〈prez. udèbljāvām (se), pril. sad. udebljávajūći (se), gl. im. udebljávānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
udebljavati | |
prezent | |
jednina | |
1. | udebljavam |
2. | udebljavaš |
3. | udebljava |
množina | |
1. | udebljavamo |
2. | udebljavate |
3. | udebljavaju |
futur | |
jednina | |
1. | udebljavat ću |
2. | udebljavat ćeš |
3. | udebljavat će |
množina | |
1. | udebljavat ćemo |
2. | udebljavat ćete |
3. | udebljavat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | udebljavah |
2. | udebljavaše |
3. | udebljavaše |
množina | |
1. | udebljavasmo |
2. | udebljavaste |
3. | udebljavahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | udebljavao sam |
2. | udebljavao si |
3. | udebljavao je |
množina | |
1. | udebljavali smo |
2. | udebljavali ste |
3. | udebljavali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam udebljavao |
2. | bio si udebljavao |
3. | bio je udebljavao |
množina | |
1. | bili smo udebljavali |
2. | bili ste udebljavali |
3. | bili su udebljavali |
imperativ | |
jednina | |
2. | udebljavaj |
množina | |
1. | udebljavajmo |
2. | udebljavajte |
glagolski prilog sadašnji | |
udebljavajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
udebljavao, udebljavala, udebljavalo | |
udebljavali, udebljavale, udebljavala | |
glagolski pridjev pasivni | |
udebljavan, udebljavana, udebljavano | |
udebljavani, udebljavane, udebljavana |