udèbljati
udèbljati (se) svrš. 〈prez. -ām (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. ùdebljān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
udebljati | |
prezent | |
jednina | |
1. | udebljam |
2. | udebljaš |
3. | udeblja |
množina | |
1. | udebljamo |
2. | udebljate |
3. | udebljaju |
futur | |
jednina | |
1. | udebljat ću |
2. | udebljat ćeš |
3. | udebljat će |
množina | |
1. | udebljat ćemo |
2. | udebljat ćete |
3. | udebljat će |
aorist | |
jednina | |
1. | udebljah |
2. | udeblja |
3. | udeblja |
množina | |
1. | udebljasmo |
2. | udebljaste |
3. | udebljaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | udebljao sam |
2. | udebljao si |
3. | udebljao je |
množina | |
1. | udebljali smo |
2. | udebljali ste |
3. | udebljali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam udebljao |
2. | bio si udebljao |
3. | bio je udebljao |
množina | |
1. | bili smo udebljali |
2. | bili ste udebljali |
3. | bili su udebljali |
imperativ | |
jednina | |
2. | udebljaj |
množina | |
1. | udebljajmo |
2. | udebljajte |
glagolski prilog prošli | |
udebljavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
udebljao, udebljala, udebljalo | |
udebljali, udebljale, udebljala |
1. | (se) a. postati debeo b. postati deblji |
2. | (koga, što) učiniti da postane debeo (deblji) |