ucjepljívati
ucjepljívati (što) nesvrš. 〈prez. ucjèpljujēm, pril. sad. ucjèpljujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ucjepljivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ucjepljujem |
| 2. | ucjepljuješ |
| 3. | ucjepljuje |
| množina | |
| 1. | ucjepljujemo |
| 2. | ucjepljujete |
| 3. | ucjepljuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ucjepljivat ću |
| 2. | ucjepljivat ćeš |
| 3. | ucjepljivat će |
| množina | |
| 1. | ucjepljivat ćemo |
| 2. | ucjepljivat ćete |
| 3. | ucjepljivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ucjepljivah |
| 2. | ucjepljivaše |
| 3. | ucjepljivaše |
| množina | |
| 1. | ucjepljivasmo |
| 2. | ucjepljivaste |
| 3. | ucjepljivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ucjepljivao sam |
| 2. | ucjepljivao si |
| 3. | ucjepljivao je |
| množina | |
| 1. | ucjepljivali smo |
| 2. | ucjepljivali ste |
| 3. | ucjepljivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ucjepljivao |
| 2. | bio si ucjepljivao |
| 3. | bio je ucjepljivao |
| množina | |
| 1. | bili smo ucjepljivali |
| 2. | bili ste ucjepljivali |
| 3. | bili su ucjepljivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ucjepljuj |
| množina | |
| 1. | ucjepljujmo |
| 2. | ucjepljujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ucjepljujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ucjepljivao, ucjepljivala, ucjepljivalo | |
| ucjepljivali, ucjepljivale, ucjepljivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ucjepljivan, ucjepljivana, ucjepljivano | |
| ucjepljivani, ucjepljivane, ucjepljivana | |
Etimologija
✧ vidi ucijépiti
