ucrtávati
ucrtávati (što) nesvrš. 〈prez. ucẕtāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ucrtavati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ucrtavam |
2. | ucrtavaš |
3. | ucrtava |
množina | |
1. | ucrtavamo |
2. | ucrtavate |
3. | ucrtavaju |
futur | |
jednina | |
1. | ucrtavat ću |
2. | ucrtavat ćeš |
3. | ucrtavat će |
množina | |
1. | ucrtavat ćemo |
2. | ucrtavat ćete |
3. | ucrtavat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | ucrtavah |
2. | ucrtavaše |
3. | ucrtavaše |
množina | |
1. | ucrtavasmo |
2. | ucrtavaste |
3. | ucrtavahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | ucrtavao sam |
2. | ucrtavao si |
3. | ucrtavao je |
množina | |
1. | ucrtavali smo |
2. | ucrtavali ste |
3. | ucrtavali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ucrtavao |
2. | bio si ucrtavao |
3. | bio je ucrtavao |
množina | |
1. | bili smo ucrtavali |
2. | bili ste ucrtavali |
3. | bili su ucrtavali |
imperativ | |
jednina | |
2. | ucrtavaj |
množina | |
1. | ucrtavajmo |
2. | ucrtavajte |
glagolski prilog sadašnji | |
ucrtavajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
ucrtavao, ucrtavala, ucrtavalo | |
ucrtavali, ucrtavale, ucrtavala | |
glagolski pridjev pasivni | |
ucrtavan, ucrtavana, ucrtavano | |
ucrtavani, ucrtavane, ucrtavana |