ùcrtati
ùcrtati (što) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ùcrtān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ucrtati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ucrtam |
2. | ucrtaš |
3. | ucrta |
množina | |
1. | ucrtamo |
2. | ucrtate |
3. | ucrtaju |
futur | |
jednina | |
1. | ucrtat ću |
2. | ucrtat ćeš |
3. | ucrtat će |
množina | |
1. | ucrtat ćemo |
2. | ucrtat ćete |
3. | ucrtat će |
aorist | |
jednina | |
1. | ucrtah |
2. | ucrta |
3. | ucrta |
množina | |
1. | ucrtasmo |
2. | ucrtaste |
3. | ucrtaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | ucrtao sam |
2. | ucrtao si |
3. | ucrtao je |
množina | |
1. | ucrtali smo |
2. | ucrtali ste |
3. | ucrtali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ucrtao |
2. | bio si ucrtao |
3. | bio je ucrtao |
množina | |
1. | bili smo ucrtali |
2. | bili ste ucrtali |
3. | bili su ucrtali |
imperativ | |
jednina | |
2. | ucrtaj |
množina | |
1. | ucrtajmo |
2. | ucrtajte |
glagolski prilog prošli | |
ucrtavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
ucrtao, ucrtala, ucrtalo | |
ucrtali, ucrtale, ucrtala | |
glagolski pridjev pasivni | |
ucrtan, ucrtana, ucrtano | |
ucrtani, ucrtane, ucrtana |
1. | upisati što u običan tekst osobitim slovima |
2. | crtajući ubilježiti u čemu već nacrtanom |