ucjenjívati
ucjenjívati (koga, što) nesvrš. 〈prez. ucjènjujēm, pril. sad. ucjènjujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ucjenjivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ucjenjujem |
| 2. | ucjenjuješ |
| 3. | ucjenjuje |
| množina | |
| 1. | ucjenjujemo |
| 2. | ucjenjujete |
| 3. | ucjenjuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ucjenjivat ću |
| 2. | ucjenjivat ćeš |
| 3. | ucjenjivat će |
| množina | |
| 1. | ucjenjivat ćemo |
| 2. | ucjenjivat ćete |
| 3. | ucjenjivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ucjenjivah |
| 2. | ucjenjivaše |
| 3. | ucjenjivaše |
| množina | |
| 1. | ucjenjivasmo |
| 2. | ucjenjivaste |
| 3. | ucjenjivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ucjenjivao sam |
| 2. | ucjenjivao si |
| 3. | ucjenjivao je |
| množina | |
| 1. | ucjenjivali smo |
| 2. | ucjenjivali ste |
| 3. | ucjenjivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ucjenjivao |
| 2. | bio si ucjenjivao |
| 3. | bio je ucjenjivao |
| množina | |
| 1. | bili smo ucjenjivali |
| 2. | bili ste ucjenjivali |
| 3. | bili su ucjenjivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ucjenjuj |
| množina | |
| 1. | ucjenjujmo |
| 2. | ucjenjujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ucjenjujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ucjenjivao, ucjenjivala, ucjenjivalo | |
| ucjenjivali, ucjenjivale, ucjenjivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ucjenjivan, ucjenjivana, ucjenjivano | |
| ucjenjivani, ucjenjivane, ucjenjivana | |
Etimologija
✧ vidi ucijéniti
