ucijéniti
ucijéniti (koga, što) svrš. 〈prez. ùcijēnīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùcijēnjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ucijeniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ucijenim |
| 2. | ucijeniš |
| 3. | ucijeni |
| množina | |
| 1. | ucijenimo |
| 2. | ucijenite |
| 3. | ucijene |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ucijenit ću |
| 2. | ucijenit ćeš |
| 3. | ucijenit će |
| množina | |
| 1. | ucijenit ćemo |
| 2. | ucijenit ćete |
| 3. | ucijenit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ucijenih |
| 2. | ucijeni |
| 3. | ucijeni |
| množina | |
| 1. | ucijenismo |
| 2. | ucijeniste |
| 3. | ucijeniše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ucijenio sam |
| 2. | ucijenio si |
| 3. | ucijenio je |
| množina | |
| 1. | ucijenili smo |
| 2. | ucijenili ste |
| 3. | ucijenili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ucijenio |
| 2. | bio si ucijenio |
| 3. | bio je ucijenio |
| množina | |
| 1. | bili smo ucijenili |
| 2. | bili ste ucijenili |
| 3. | bili su ucijenili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ucijeni |
| množina | |
| 1. | ucijenimo |
| 2. | ucijenite |
| glagolski prilog prošli | |
| ucijenivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ucijenio, ucijenila, ucijenilo | |
| ucijenili, ucijenile, ucijenila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ucijenjen, ucijenjena, ucijenjeno | |
| ucijenjeni, ucijenjene, ucijenjena | |
Definicija
pritiskom, prijetnjom, zastrašivanjem i sl. iznuditi novac ili kakav postupak
Etimologija
✧ u- + v. cijena
