ucijéditi
ucijéditi svrš. 〈prez. ùcijēdīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùcijēđen〉,
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ucijediti | |
prezent | |
jednina | |
1. | ucijedim |
2. | ucijediš |
3. | ucijedi |
množina | |
1. | ucijedimo |
2. | ucijedite |
3. | ucijede |
futur | |
jednina | |
1. | ucijedit ću |
2. | ucijedit ćeš |
3. | ucijedit će |
množina | |
1. | ucijedit ćemo |
2. | ucijedit ćete |
3. | ucijedit će |
aorist | |
jednina | |
1. | ucijedih |
2. | ucijedi |
3. | ucijedi |
množina | |
1. | ucijedismo |
2. | ucijediste |
3. | ucijediše |
perfekt | |
jednina | |
1. | ucijedio sam |
2. | ucijedio si |
3. | ucijedio je |
množina | |
1. | ucijedili smo |
2. | ucijedili ste |
3. | ucijedili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ucijedio |
2. | bio si ucijedio |
3. | bio je ucijedio |
množina | |
1. | bili smo ucijedili |
2. | bili ste ucijedili |
3. | bili su ucijedili |
imperativ | |
jednina | |
2. | ucijedi |
množina | |
1. | ucijedimo |
2. | ucijedite |
glagolski prilog prošli | |
ucijedivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
ucijedio, ucijedila, ucijedilo | |
ucijedili, ucijedile, ucijedila | |
glagolski pridjev pasivni | |
ucijeđen, ucijeđena, ucijeđeno | |
ucijeđeni, ucijeđene, ucijeđena |