ubrájati
ubrájati (što, koga) nesvrš. 〈prez. ùbrājām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ubrajati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ubrajam |
| 2. | ubrajaš |
| 3. | ubraja |
| množina | |
| 1. | ubrajamo |
| 2. | ubrajate |
| 3. | ubrajaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ubrajat ću |
| 2. | ubrajat ćeš |
| 3. | ubrajat će |
| množina | |
| 1. | ubrajat ćemo |
| 2. | ubrajat ćete |
| 3. | ubrajat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ubrajah |
| 2. | ubrajaše |
| 3. | ubrajaše |
| množina | |
| 1. | ubrajasmo |
| 2. | ubrajaste |
| 3. | ubrajahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ubrajao sam |
| 2. | ubrajao si |
| 3. | ubrajao je |
| množina | |
| 1. | ubrajali smo |
| 2. | ubrajali ste |
| 3. | ubrajali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ubrajao |
| 2. | bio si ubrajao |
| 3. | bio je ubrajao |
| množina | |
| 1. | bili smo ubrajali |
| 2. | bili ste ubrajali |
| 3. | bili su ubrajali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ubrajaj |
| množina | |
| 1. | ubrajajmo |
| 2. | ubrajajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ubrajajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ubrajao, ubrajala, ubrajalo | |
| ubrajali, ubrajale, ubrajala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ubrajan, ubrajana, ubrajano | |
| ubrajani, ubrajane, ubrajana | |
Etimologija
✧ vidi ubròjiti
