ubròjiti
ubròjiti (što, koga) svrš. 〈prez. ùbrojīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùbrojen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ubrojiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ubrojim |
| 2. | ubrojiš |
| 3. | ubroji |
| množina | |
| 1. | ubrojimo |
| 2. | ubrojite |
| 3. | ubroje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ubrojit ću |
| 2. | ubrojit ćeš |
| 3. | ubrojit će |
| množina | |
| 1. | ubrojit ćemo |
| 2. | ubrojit ćete |
| 3. | ubrojit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ubrojih |
| 2. | ubroji |
| 3. | ubroji |
| množina | |
| 1. | ubrojismo |
| 2. | ubrojiste |
| 3. | ubrojiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ubrojio sam |
| 2. | ubrojio si |
| 3. | ubrojio je |
| množina | |
| 1. | ubrojili smo |
| 2. | ubrojili ste |
| 3. | ubrojili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ubrojio |
| 2. | bio si ubrojio |
| 3. | bio je ubrojio |
| množina | |
| 1. | bili smo ubrojili |
| 2. | bili ste ubrojili |
| 3. | bili su ubrojili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ubroji |
| množina | |
| 1. | ubrojimo |
| 2. | ubrojite |
| glagolski prilog prošli | |
| ubrojivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ubrojio, ubrojila, ubrojilo | |
| ubrojili, ubrojile, ubrojila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ubrojen, ubrojena, ubrojeno | |
| ubrojeni, ubrojene, ubrojena | |
Definicija
uključiti, uvrstiti u što, uračunati
