ujednačávati
ujednačávati (što, se) nesvrš. 〈prez. ujednàčāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ujednačavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ujednačavam |
| 2. | ujednačavaš |
| 3. | ujednačava |
| množina | |
| 1. | ujednačavamo |
| 2. | ujednačavate |
| 3. | ujednačavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ujednačavat ću |
| 2. | ujednačavat ćeš |
| 3. | ujednačavat će |
| množina | |
| 1. | ujednačavat ćemo |
| 2. | ujednačavat ćete |
| 3. | ujednačavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ujednačavah |
| 2. | ujednačavaše |
| 3. | ujednačavaše |
| množina | |
| 1. | ujednačavasmo |
| 2. | ujednačavaste |
| 3. | ujednačavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ujednačavao sam |
| 2. | ujednačavao si |
| 3. | ujednačavao je |
| množina | |
| 1. | ujednačavali smo |
| 2. | ujednačavali ste |
| 3. | ujednačavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ujednačavao |
| 2. | bio si ujednačavao |
| 3. | bio je ujednačavao |
| množina | |
| 1. | bili smo ujednačavali |
| 2. | bili ste ujednačavali |
| 3. | bili su ujednačavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ujednačavaj |
| množina | |
| 1. | ujednačavajmo |
| 2. | ujednačavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ujednačavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ujednačavao, ujednačavala, ujednačavalo | |
| ujednačavali, ujednačavale, ujednačavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ujednačavan, ujednačavana, ujednačavano | |
| ujednačavani, ujednačavane, ujednačavana | |
Etimologija
✧ vidi ujednáčiti
