ujednačívati
ujednačívati (što, se) nesvrš. 〈prez. ujednàčujēm, pril. sad. ujednàčujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ujednačivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ujednačujem |
| 2. | ujednačuješ |
| 3. | ujednačuje |
| množina | |
| 1. | ujednačujemo |
| 2. | ujednačujete |
| 3. | ujednačuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ujednačivat ću |
| 2. | ujednačivat ćeš |
| 3. | ujednačivat će |
| množina | |
| 1. | ujednačivat ćemo |
| 2. | ujednačivat ćete |
| 3. | ujednačivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ujednačivah |
| 2. | ujednačivaše |
| 3. | ujednačivaše |
| množina | |
| 1. | ujednačivasmo |
| 2. | ujednačivaste |
| 3. | ujednačivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ujednačivao sam |
| 2. | ujednačivao si |
| 3. | ujednačivao je |
| množina | |
| 1. | ujednačivali smo |
| 2. | ujednačivali ste |
| 3. | ujednačivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ujednačivao |
| 2. | bio si ujednačivao |
| 3. | bio je ujednačivao |
| množina | |
| 1. | bili smo ujednačivali |
| 2. | bili ste ujednačivali |
| 3. | bili su ujednačivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ujednačuj |
| množina | |
| 1. | ujednačujmo |
| 2. | ujednačujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ujednačujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ujednačivao, ujednačivala, ujednačivalo | |
| ujednačivali, ujednačivale, ujednačivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ujednačivan, ujednačivana, ujednačivano | |
| ujednačivani, ujednačivane, ujednačivana | |
Etimologija
✧ vidi ujednáčiti
