ujedinjávati
ujedinjávati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. ujedìnjāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ujedinjavati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ujedinjavam |
2. | ujedinjavaš |
3. | ujedinjava |
množina | |
1. | ujedinjavamo |
2. | ujedinjavate |
3. | ujedinjavaju |
futur | |
jednina | |
1. | ujedinjavat ću |
2. | ujedinjavat ćeš |
3. | ujedinjavat će |
množina | |
1. | ujedinjavat ćemo |
2. | ujedinjavat ćete |
3. | ujedinjavat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | ujedinjavah |
2. | ujedinjavaše |
3. | ujedinjavaše |
množina | |
1. | ujedinjavasmo |
2. | ujedinjavaste |
3. | ujedinjavahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | ujedinjavao sam |
2. | ujedinjavao si |
3. | ujedinjavao je |
množina | |
1. | ujedinjavali smo |
2. | ujedinjavali ste |
3. | ujedinjavali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ujedinjavao |
2. | bio si ujedinjavao |
3. | bio je ujedinjavao |
množina | |
1. | bili smo ujedinjavali |
2. | bili ste ujedinjavali |
3. | bili su ujedinjavali |
imperativ | |
jednina | |
2. | ujedinjavaj |
množina | |
1. | ujedinjavajmo |
2. | ujedinjavajte |
glagolski prilog sadašnji | |
ujedinjavajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
ujedinjavao, ujedinjavala, ujedinjavalo | |
ujedinjavali, ujedinjavale, ujedinjavala | |
glagolski pridjev pasivni | |
ujedinjavan, ujedinjavana, ujedinjavano | |
ujedinjavani, ujedinjavane, ujedinjavana |