ukazívati
ukazívati (na što, se) nesvrš. 〈prez. ukàzujēm, pril. sad. ukàzujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ukazivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ukazujem |
| 2. | ukazuješ |
| 3. | ukazuje |
| množina | |
| 1. | ukazujemo |
| 2. | ukazujete |
| 3. | ukazuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ukazivat ću |
| 2. | ukazivat ćeš |
| 3. | ukazivat će |
| množina | |
| 1. | ukazivat ćemo |
| 2. | ukazivat ćete |
| 3. | ukazivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ukazivah |
| 2. | ukazivaše |
| 3. | ukazivaše |
| množina | |
| 1. | ukazivasmo |
| 2. | ukazivaste |
| 3. | ukazivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ukazivao sam |
| 2. | ukazivao si |
| 3. | ukazivao je |
| množina | |
| 1. | ukazivali smo |
| 2. | ukazivali ste |
| 3. | ukazivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ukazivao |
| 2. | bio si ukazivao |
| 3. | bio je ukazivao |
| množina | |
| 1. | bili smo ukazivali |
| 2. | bili ste ukazivali |
| 3. | bili su ukazivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ukazuj |
| množina | |
| 1. | ukazujmo |
| 2. | ukazujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ukazujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ukazivao, ukazivala, ukazivalo | |
| ukazivali, ukazivale, ukazivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ukazivan, ukazivana, ukazivano | |
| ukazivani, ukazivane, ukazivana | |
Etimologija
✧ vidi ukázati
