vagonírati
vagonírati nesvrš. 〈prez. vagònīrām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| vagonirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | vagoniram |
| 2. | vagoniraš |
| 3. | vagonira |
| množina | |
| 1. | vagoniramo |
| 2. | vagonirate |
| 3. | vagoniraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | vagonirat ću |
| 2. | vagonirat ćeš |
| 3. | vagonirat će |
| množina | |
| 1. | vagonirat ćemo |
| 2. | vagonirat ćete |
| 3. | vagonirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | vagonirah |
| 2. | vagoniraše |
| 3. | vagoniraše |
| množina | |
| 1. | vagonirasmo |
| 2. | vagoniraste |
| 3. | vagonirahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | vagonirao sam |
| 2. | vagonirao si |
| 3. | vagonirao je |
| množina | |
| 1. | vagonirali smo |
| 2. | vagonirali ste |
| 3. | vagonirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam vagonirao |
| 2. | bio si vagonirao |
| 3. | bio je vagonirao |
| množina | |
| 1. | bili smo vagonirali |
| 2. | bili ste vagonirali |
| 3. | bili su vagonirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | vagoniraj |
| množina | |
| 1. | vagonirajmo |
| 2. | vagonirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| vagonirajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| vagonirao, vagonirala, vagoniralo | |
| vagonirali, vagonirale, vagonirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| vagoniran, vagonirana, vagonirano | |
| vagonirani, vagonirane, vagonirana | |
Definicija
razg. tovariti u vagone
Etimologija
✧ vidi vàgōn
