Hrvatski jezični portal

vàgōn

vàgōn m 〈G vagóna〉

Izvedeni oblici
jednina
N vagon
G vagona
D vagonu
A vagon
V vagone
L vagonu
I vagonom
množina
N vagoni
G vagona
D vagonima
A vagone
V vagoni
L vagonima
I vagonima
Definicija
1. željeznička kola za prijevoz putnika ili robe [teretni vagon]
2. meton. mjera za količinu robe koja stane u vagon, sadržaj jednog vagona [na vagone velika količina čega, izobilje čega]
3. stara jedinica mase, iznosa 10 t
Sintagma
mali vagon žarg. neodređena količina u zn. vrlo velike količine u vrsti čega, prema običnoj količini koja se pojavljuje, izrađuje itd. [ovi pubertetlije sve pojedu, treba te tvoje pite mali vagon ako ih misliš nasititi];
vagon-cisterna, vagon-restoran, poštanski vagon, putnički vagon itd. tipovi željezničkih vagona raznih namjena;
vagon-kuhinja vojn. specijalno opremljen vagon u kojem se u vojnim transportima pripremaju obroci;
vagon lits (wagon-lit) (izg. vagȏn lȋ) kola za spavanje; šlafvagen
Etimologija
engl. waggon (fr. vagon) ← nizoz. wagen