váliti se
váliti se nesvrš. 〈prez. vȃlīm se, pril. pr. -lēći se, prid. trp. vȃljen, gl. im. -ljēnje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| valiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | valim |
| 2. | vališ |
| 3. | vali |
| množina | |
| 1. | valimo |
| 2. | valite |
| 3. | vale |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | valit ću |
| 2. | valit ćeš |
| 3. | valit će |
| množina | |
| 1. | valit ćemo |
| 2. | valit ćete |
| 3. | valit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | valih |
| 2. | vali |
| 3. | vali |
| množina | |
| 1. | valismo |
| 2. | valiste |
| 3. | vališe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | valio sam |
| 2. | valio si |
| 3. | valio je |
| množina | |
| 1. | valili smo |
| 2. | valili ste |
| 3. | valili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam valio |
| 2. | bio si valio |
| 3. | bio je valio |
| množina | |
| 1. | bili smo valili |
| 2. | bili ste valili |
| 3. | bili su valili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | vali |
| množina | |
| 1. | valimo |
| 2. | valite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| valivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| valio, valila, valilo | |
| valili, valile, valila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| valljen, valljena, valljeno | |
| valljeni, valljene, valljena | |
Definicija
v. izvaliti (se)
Etimologija
✧ ≃ v. váljati
