izváliti
izváliti (se) svrš. 〈prez. ìzvālīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ìzvāljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| izvaliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | izvalim |
| 2. | izvališ |
| 3. | izvali |
| množina | |
| 1. | izvalimo |
| 2. | izvalite |
| 3. | izvale |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | izvalit ću |
| 2. | izvalit ćeš |
| 3. | izvalit će |
| množina | |
| 1. | izvalit ćemo |
| 2. | izvalit ćete |
| 3. | izvalit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | izvalih |
| 2. | izvali |
| 3. | izvali |
| množina | |
| 1. | izvalismo |
| 2. | izvaliste |
| 3. | izvališe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | izvalio sam |
| 2. | izvalio si |
| 3. | izvalio je |
| množina | |
| 1. | izvalili smo |
| 2. | izvalili ste |
| 3. | izvalili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam izvalio |
| 2. | bio si izvalio |
| 3. | bio je izvalio |
| množina | |
| 1. | bili smo izvalili |
| 2. | bili ste izvalili |
| 3. | bili su izvalili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | izvali |
| množina | |
| 1. | izvalimo |
| 2. | izvalite |
| glagolski prilog prošli | |
| izvalivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| izvalio, izvalila, izvalilo | |
| izvalili, izvalile, izvalila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| izvaljen, izvaljena, izvaljeno | |
| izvaljeni, izvaljene, izvaljena | |
Definicija
| 1. | (što) izvaditi, iščupati iz tla i prevrnuti, srušiti (kamen, stablo i sl.) |
| 2. | (što) razg. reći što nepromišljeno, glupo, nespretno; bubnuti |
| 3. | (se) udobno leći ili naći udoban poluležeći položaj; zavaliti se |
| 4. | (se) izaći iz jajeta [pile se izvalilo]; izleći se |
Etimologija
✧ iz- + v. váljati
