uzòrati
uzòrati (što) svrš. 〈prez. ùzorēm, pril. pr. -āvši, prid. trp. ȕzorān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
uzorati | |
prezent | |
jednina | |
1. | uzorem |
2. | uzoreš |
3. | uzore |
množina | |
1. | uzoremo |
2. | uzorete |
3. | uzoru |
futur | |
jednina | |
1. | uzorat ću |
2. | uzorat ćeš |
3. | uzorat će |
množina | |
1. | uzorat ćemo |
2. | uzorat ćete |
3. | uzorat će |
aorist | |
jednina | |
1. | uzorah |
2. | uzora |
3. | uzora |
množina | |
1. | uzorasmo |
2. | uzoraste |
3. | uzoraše |
perfekt | |
jednina | |
1. | uzorao sam |
2. | uzorao si |
3. | uzorao je |
množina | |
1. | uzorali smo |
2. | uzorali ste |
3. | uzorali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam uzorao |
2. | bio si uzorao |
3. | bio je uzorao |
množina | |
1. | bili smo uzorali |
2. | bili ste uzorali |
3. | bili su uzorali |
imperativ | |
jednina | |
2. | uzori |
množina | |
1. | uzorimo |
2. | uzorite |
glagolski prilog prošli | |
uzoravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
uzorao, uzorala, uzoralo | |
uzorali, uzorale, uzorala | |
glagolski pridjev pasivni | |
uzoran, uzorana, uzorano | |
uzorani, uzorane, uzorana |