òrati
òrati (što) nesvrš. 〈prez. ȍrēm, imp. òri, pril. sad. ȍrūći, prid. trp. ȍrān, gl. im. òrānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
orati | |
prezent | |
jednina | |
1. | orem |
2. | oreš |
3. | ore |
množina | |
1. | oremo |
2. | orete |
3. | oru |
futur | |
jednina | |
1. | orat ću |
2. | orat ćeš |
3. | orat će |
množina | |
1. | orat ćemo |
2. | orat ćete |
3. | orat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | orah |
2. | oraše |
3. | oraše |
množina | |
1. | orasmo |
2. | oraste |
3. | orahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | orao sam |
2. | orao si |
3. | orao je |
množina | |
1. | orali smo |
2. | orali ste |
3. | orali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam orao |
2. | bio si orao |
3. | bio je orao |
množina | |
1. | bili smo orali |
2. | bili ste orali |
3. | bili su orali |
imperativ | |
jednina | |
2. | ori |
množina | |
1. | orimo |
2. | orite |
glagolski prilog sadašnji | |
orući | |
glagolski pridjev aktivni | |
orao, orala, oralo | |
orali, orale, orala | |
glagolski pridjev pasivni | |
oran, orana, orano | |
orani, orane, orana |