uzbunjívati
uzbunjívati (koga, se) nesvrš. 〈prez. uzbùnjujēm, pril. sad. uzbùnjujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uzbunjivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uzbunjujem |
| 2. | uzbunjuješ |
| 3. | uzbunjuje |
| množina | |
| 1. | uzbunjujemo |
| 2. | uzbunjujete |
| 3. | uzbunjuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | uzbunjivat ću |
| 2. | uzbunjivat ćeš |
| 3. | uzbunjivat će |
| množina | |
| 1. | uzbunjivat ćemo |
| 2. | uzbunjivat ćete |
| 3. | uzbunjivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | uzbunjivah |
| 2. | uzbunjivaše |
| 3. | uzbunjivaše |
| množina | |
| 1. | uzbunjivasmo |
| 2. | uzbunjivaste |
| 3. | uzbunjivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | uzbunjivao sam |
| 2. | uzbunjivao si |
| 3. | uzbunjivao je |
| množina | |
| 1. | uzbunjivali smo |
| 2. | uzbunjivali ste |
| 3. | uzbunjivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam uzbunjivao |
| 2. | bio si uzbunjivao |
| 3. | bio je uzbunjivao |
| množina | |
| 1. | bili smo uzbunjivali |
| 2. | bili ste uzbunjivali |
| 3. | bili su uzbunjivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | uzbunjuj |
| množina | |
| 1. | uzbunjujmo |
| 2. | uzbunjujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| uzbunjujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| uzbunjivao, uzbunjivala, uzbunjivalo | |
| uzbunjivali, uzbunjivale, uzbunjivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| uzbunjivan, uzbunjivana, uzbunjivano | |
| uzbunjivani, uzbunjivane, uzbunjivana | |
Etimologija
✧ vidi uzbúniti
