uvŕnuti
uvŕnuti (što) svrš. 〈prez. ùvṟnēm, pril. pr. -ūvši, imp. uvŕni, prid. trp. ùvrnūt〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
uvrnuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | uvrnem |
2. | uvrneš |
3. | uvrne |
množina | |
1. | uvrnemo |
2. | uvrnete |
3. | uvrnu |
futur | |
jednina | |
1. | uvrnut ću |
2. | uvrnut ćeš |
3. | uvrnut će |
množina | |
1. | uvrnut ćemo |
2. | uvrnut ćete |
3. | uvrnut će |
aorist | |
jednina | |
1. | uvrnuh |
2. | uvrnu |
3. | uvrnu |
množina | |
1. | uvrnusmo |
2. | uvrnuste |
3. | uvrnuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | uvrnuo sam |
2. | uvrnuo si |
3. | uvrnuo je |
množina | |
1. | uvrnuli smo |
2. | uvrnuli ste |
3. | uvrnuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam uvrnuo |
2. | bio si uvrnuo |
3. | bio je uvrnuo |
množina | |
1. | bili smo uvrnuli |
2. | bili ste uvrnuli |
3. | bili su uvrnuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | uvrni |
množina | |
1. | uvrnimo |
2. | uvrnite |
glagolski prilog prošli | |
uvrnuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
uvrnuo, uvrnula, uvrnulo | |
uvrnuli, uvrnule, uvrnula | |
glagolski pridjev pasivni | |
uvrnut, uvrnuta, uvrnuto | |
uvrnuti, uvrnute, uvrnuta |
1. | uvijanjem, zavrtanjem dati spiralni oblik [uvrnuti peteljku lubenice da prije sazri] |
2. | ugasiti, okrećući uvući [uvrnuti stijenj svjetiljke] |
3. | (pre)savijanjem podviti, posuvratiti, zavrnuti (rukav košulje) |
4. | naglim okretanjem zadati bol, izviti [uvrnuti ruku] |