ùvrtati
ùvrtati (što) nesvrš. 〈prez. ùvrćēm, imp. ùvrći, prid. rad. ùvrtao, pril. sad. ùvrćūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uvrtati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uvrćem |
| 2. | uvrćeš |
| 3. | uvrće |
| množina | |
| 1. | uvrćemo |
| 2. | uvrćete |
| 3. | uvrću |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | uvrtat ću |
| 2. | uvrtat ćeš |
| 3. | uvrtat će |
| množina | |
| 1. | uvrtat ćemo |
| 2. | uvrtat ćete |
| 3. | uvrtat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | uvrtah |
| 2. | uvrtaše |
| 3. | uvrtaše |
| množina | |
| 1. | uvrtasmo |
| 2. | uvrtaste |
| 3. | uvrtahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | uvrtao sam |
| 2. | uvrtao si |
| 3. | uvrtao je |
| množina | |
| 1. | uvrtali smo |
| 2. | uvrtali ste |
| 3. | uvrtali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam uvrtao |
| 2. | bio si uvrtao |
| 3. | bio je uvrtao |
| množina | |
| 1. | bili smo uvrtali |
| 2. | bili ste uvrtali |
| 3. | bili su uvrtali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | uvrći |
| množina | |
| 1. | uvrćimo |
| 2. | uvrćite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| uvrćući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| uvrtao, uvrtala, uvrtalo | |
| uvrtali, uvrtale, uvrtala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| uvrtan, uvrtana, uvrtano | |
| uvrtani, uvrtane, uvrtana | |
Etimologija
✧ vidi uvẕtjeti
