uvrébati
uvrébati (koga, što) svrš. 〈prez. ùvrēbām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ùvrēbān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uvrebati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uvrebam |
| 2. | uvrebaš |
| 3. | uvreba |
| množina | |
| 1. | uvrebamo |
| 2. | uvrebate |
| 3. | uvrebaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | uvrebat ću |
| 2. | uvrebat ćeš |
| 3. | uvrebat će |
| množina | |
| 1. | uvrebat ćemo |
| 2. | uvrebat ćete |
| 3. | uvrebat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | uvrebah |
| 2. | uvreba |
| 3. | uvreba |
| množina | |
| 1. | uvrebasmo |
| 2. | uvrebaste |
| 3. | uvrebaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | uvrebao sam |
| 2. | uvrebao si |
| 3. | uvrebao je |
| množina | |
| 1. | uvrebali smo |
| 2. | uvrebali ste |
| 3. | uvrebali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam uvrebao |
| 2. | bio si uvrebao |
| 3. | bio je uvrebao |
| množina | |
| 1. | bili smo uvrebali |
| 2. | bili ste uvrebali |
| 3. | bili su uvrebali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | uvrebaj |
| množina | |
| 1. | uvrebajmo |
| 2. | uvrebajte |
| glagolski prilog prošli | |
| uvrebavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| uvrebao, uvrebala, uvrebalo | |
| uvrebali, uvrebale, uvrebala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| uvreban, uvrebana, uvrebano | |
| uvrebani, uvrebane, uvrebana | |
Definicija
vrebajući uhvatiti, uloviti vrebanjem
Frazeologija
⃟ uvrebati zgodu (priliku, trenutak, čas) naći, uhvatiti pogodnu priliku, pogodno vrijeme za što
Etimologija
✧ u- + v. vrebati
