vrébati
vrébati (koga, što) nesvrš. 〈prez. vrȇbām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| vrebati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | vrebam |
| 2. | vrebaš |
| 3. | vreba |
| množina | |
| 1. | vrebamo |
| 2. | vrebate |
| 3. | vrebaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | vrebat ću |
| 2. | vrebat ćeš |
| 3. | vrebat će |
| množina | |
| 1. | vrebat ćemo |
| 2. | vrebat ćete |
| 3. | vrebat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | vrebah |
| 2. | vrebaše |
| 3. | vrebaše |
| množina | |
| 1. | vrebasmo |
| 2. | vrebaste |
| 3. | vrebahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | vrebao sam |
| 2. | vrebao si |
| 3. | vrebao je |
| množina | |
| 1. | vrebali smo |
| 2. | vrebali ste |
| 3. | vrebali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam vrebao |
| 2. | bio si vrebao |
| 3. | bio je vrebao |
| množina | |
| 1. | bili smo vrebali |
| 2. | bili ste vrebali |
| 3. | bili su vrebali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | vrebaj |
| množina | |
| 1. | vrebajmo |
| 2. | vrebajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| vrebajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| vrebao, vrebala, vrebalo | |
| vrebali, vrebale, vrebala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| vreban, vrebana, vrebano | |
| vrebani, vrebane, vrebana | |
Definicija
prikriveno čekati priliku za napad na koga [vrebati zgodu (priliku) iščekivati, čekati, tražiti mogućnost da se što učini]; kebati
Onomastika
♦ pr. (nadimačko, v. i vrabac): Vrébac (150, I Slavonija, Moslavina, Sisak)
Etimologija
✧ ? rus. voróba: kružna daska, lit. virbas: prut (osnovno značenje bilo bi: prijetiti komu šibom, prutom)
