ùzjahati
ùzjahati (ùzjašiti) (što, koga) svrš. 〈prez. ùzjašēm, pril. pr. -āvši, imp. ùzjaši, prid. rad. ùzjahao〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
uzjahati | |
prezent | |
jednina | |
1. | uzjašem |
2. | uzjašeš |
3. | uzjaše |
množina | |
1. | uzjašemo |
2. | uzjašete |
3. | uzjašu |
futur | |
jednina | |
1. | uzjahat ću |
2. | uzjahat ćeš |
3. | uzjahat će |
množina | |
1. | uzjahat ćemo |
2. | uzjahat ćete |
3. | uzjahat će |
aorist | |
jednina | |
1. | uzjahah |
2. | uzjaha |
3. | uzjaha |
množina | |
1. | uzjahasmo |
2. | uzjahaste |
3. | uzjahaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | uzjahao sam |
2. | uzjahao si |
3. | uzjahao je |
množina | |
1. | uzjahali smo |
2. | uzjahali ste |
3. | uzjahali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam uzjahao |
2. | bio si uzjahao |
3. | bio je uzjahao |
množina | |
1. | bili smo uzjahali |
2. | bili ste uzjahali |
3. | bili su uzjahali |
imperativ | |
jednina | |
2. | uzjaši |
množina | |
1. | uzjašimo |
2. | uzjašite |
glagolski prilog prošli | |
uzjahavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
uzjahao, uzjahala, uzjahalo | |
uzjahali, uzjahale, uzjahala | |
glagolski pridjev pasivni | |
uzjahan, uzjahana, uzjahano | |
uzjahani, uzjahane, uzjahana |
1. | a. popevši se i opkoračivši sjesti na životinju b. na isti način sjesti na što drugo |
2. | pren. nametnuti komu svoju vlast, provođenje volje, samovolje i sl. |