utoljívati
utoljívati (što) nesvrš. 〈prez. utòljujēm, pril. sad. utòljujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| utoljivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | utoljujem |
| 2. | utoljuješ |
| 3. | utoljuje |
| množina | |
| 1. | utoljujemo |
| 2. | utoljujete |
| 3. | utoljuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | utoljivat ću |
| 2. | utoljivat ćeš |
| 3. | utoljivat će |
| množina | |
| 1. | utoljivat ćemo |
| 2. | utoljivat ćete |
| 3. | utoljivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | utoljivah |
| 2. | utoljivaše |
| 3. | utoljivaše |
| množina | |
| 1. | utoljivasmo |
| 2. | utoljivaste |
| 3. | utoljivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | utoljivao sam |
| 2. | utoljivao si |
| 3. | utoljivao je |
| množina | |
| 1. | utoljivali smo |
| 2. | utoljivali ste |
| 3. | utoljivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam utoljivao |
| 2. | bio si utoljivao |
| 3. | bio je utoljivao |
| množina | |
| 1. | bili smo utoljivali |
| 2. | bili ste utoljivali |
| 3. | bili su utoljivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | utoljuj |
| množina | |
| 1. | utoljujmo |
| 2. | utoljujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| utoljujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| utoljivao, utoljivala, utoljivalo | |
| utoljivali, utoljivale, utoljivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| utoljivan, utoljivana, utoljivano | |
| utoljivani, utoljivane, utoljivana | |
Etimologija
✧ vidi utòliti
