utòliti
utòliti (što) svrš. 〈prez. ùtolīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùtoljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| utoliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | utolim |
| 2. | utoliš |
| 3. | utoli |
| množina | |
| 1. | utolimo |
| 2. | utolite |
| 3. | utole |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | utolit ću |
| 2. | utolit ćeš |
| 3. | utolit će |
| množina | |
| 1. | utolit ćemo |
| 2. | utolit ćete |
| 3. | utolit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | utolih |
| 2. | utoli |
| 3. | utoli |
| množina | |
| 1. | utolismo |
| 2. | utoliste |
| 3. | utoliše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | utolio sam |
| 2. | utolio si |
| 3. | utolio je |
| množina | |
| 1. | utolili smo |
| 2. | utolili ste |
| 3. | utolili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam utolio |
| 2. | bio si utolio |
| 3. | bio je utolio |
| množina | |
| 1. | bili smo utolili |
| 2. | bili ste utolili |
| 3. | bili su utolili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | utoli |
| množina | |
| 1. | utolimo |
| 2. | utolite |
| glagolski prilog prošli | |
| utolivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| utolio, utolila, utolilo | |
| utolili, utolile, utolila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| utoljen, utoljena, utoljeno | |
| utoljeni, utoljene, utoljena | |
Definicija
udovoljiti gorućoj želji; ugasiti [utoliti žeđ; utoliti bijes]
Etimologija
✧ u- + prasl. *toliti: zadovoljiti (stsl. utoliti, rus. tolít', slov. toliti), lit. tilti: ušutjeti
